Deneska će vi predstajme mlada Goranka, 17-ogodišnja dejka Lina Murati kua vodi poreklo od selo Globočica. Ona ni otvorila vrata vo njejzin topli dom i ne dočekala so širok pristaf osmeh na ljice, zajeno so svujego oca Sabahudina a svi go zn'jet ka Sabe. Lina ne uslužila so goranski specijaliteti a Sabe ni izrazif dobrodošlica što Gora vo srce, vljegla i vo njin dom. Vo muabet sme sakale da sazname i da vi preneseme kako živujet Goranke vo Novi Pazar.

Lina je učenica treća godina Gimnazija vo Novi Pazar kede je rodena i živuje, ali je ona jako vrzana za Gora, goranski običaji i tradicija.
Njejzino iskreno kažuanje počinje take što ni prvo napomenala nana Ferzada Murati devojačko Kaljoši, kua imala golema uloga da Lina od malova nauči da zbori goranski. Za nana bila mlogo vrzana i puno vreme provodilje zajeno. Druženje nana i unuka kroz prikažne od prošlo vreme i pružile ne samo lepe trenutke, već nana Ferzada, gi prenela i dragoceno iskustvo i mudrost a Lina posebno upamtila nanine saveti da nikoga ne zabraj kua je i od kede je i da uvek poštuje i sebe i druge.

Lina ni kažala da se kroz nanine prikažne osećala ka da putuje vo prošlo vreme, kroz Gora. Nana ga od malova učila običaji i tradicija, gi pokažuala svoje staro ruo i gi kažala, da će i ona jen den tija da nasledi ka uspomena na nja. Lina upamtila da je goransko ruo posebno vredno i mora da se poštuje.
–Nošnja se so ponos nosi, a Goranka vo ruo mora da pokaže svua otmenost i maniri, mora da pazi kako hoda, kako sedi, kako se ponaša i kako igra, jer goranska nošnja ima posebna simbolika-kažuje Lina.

Lina ističe da voli energija od svue selo Golobočica posebno zbog mladi ljudji koji stalno na ljeto unose nova dinamika. Kažuje da se mladi često okupljaje vo kafić vo centar Globočica, so svuje prijatelji i familija, i uživaje vo opuštene šetnje kroz selo koje odiše so autentična atmosfera.

Lina svaka godina ide na Đuren a vo ljeto na školski raspust ide vo selo, na svadbe, tupani, igranke i korzo. Lini je posebno bitno da pomene svuje sestre od amidža, Lida i Aida Murati i zajeno so ni, Lina svakoj put pret odlazak za Gora, uvežbava novi koraci od goransko oro i željno broje denoj koga će idujet vo svoj memljećet.

Lina toga, uvek so sebe će zeme po jena drugarica od Novi Pazar a koga će se vratet od Gora, vo školo prenose utisci i avanture. Lina kroz smeh kažuje: “Som obećala mnogim drugaricama da će gi vodim vo Gora a jenoj som obećala da će ga omužim za Goranca jer kroz muje priče o Gorskim pristavštinama, puno zasakala Gora.”
Lina nam dalje kažuje: Vo školo svaki profesor je oduševljen koga čuje da som Goranka, posebno profesori geografija. Na primer koga sme vo školo učilje za “Titov vrh” koji se nalazi na Šar plajnai, profesor pogledaf vo mene i rekof-evo vaša drugarica Lina to sve zna i onda ja ispričam i dočaram sve tija. Profesor geografija vo Gimnaziji sega mi je Šerif Batkić, i njemu som obećala da će ga vodim vo Gora.

Naša simpatična domaćica Lina ni ispričala kako uživala koga od Globočica šetala so babija vo susedno selo Restelica od kede se jasno vidi “Titov vrh”, i tolko bila oduševljena so selo da go opišala ka neka umetnička slika so uski sokaci i specifična arhitektura kuće na padine Šar plajine, okruženo so šuma i zelenilo.
Tuje se vo muabet uključif Linin otec Sabahudin, kako go od milost vika “babi. On ni ispričaf jena anegdota od svua mladosti, kojom se šalje jaka poruka i mudrost meštana sela Restelica koji ljubomorno čuvaje stara goranska tradicija, običaji i strogi kodeksi pristojno ponašanja i obljičanje.
-Ja i brat Jakup, ka sme bilje bećari, jen den sme trnale so bicikla od Globočica za Restelica ali smo bilje oblječene vo šorcoj. Ne sref jen čujek i ni rekof:
-E momci, ke ste trnale.
-Vo Resteljica, odgovorisme.
-Aaa, ne možete take vo šorc da vljezete vo selo, ćutek će dobijete.
-Ma kako zaš šo bilo, nikom ništo nesme naprajlje.
-Morate vo trenerke da se oblječete.
Mi tija ne sme shvatilje za ozbiljno hajde mije sme turisti će projeme kroz selo, ideme prema Makedonija.
Ka sme bilje blizu selo ni prišlje nekuje momci, ni rekle: zastanite malo, imate dva minuta vreme da se vratite jer vake ne možete da projdete kroz Resteljica vo šorcoj tija ke nas ne proidja.
Brat Jakup bif buntroven i energičan i sakaf da gim se suprostavi ali odma se sobralje oko nas 40 duše da brane seske pravila.
Ka som videf tija, som rekof: Daj be da begame da ne izedeme ćutek za ništo, mije bicikla i nazać, poput na krivina som panaf i samo šo ne som se skršif. Ni kažuje kroz smeh Sabe.

Inače, Sabe još ka malovo dete, od Globočica zajeno so roditelji ošle na gurbet vo Crna Gora, vo Bijelo Polje 12 godine imale poslastičarnica “Akova” a kasnije se preselile vo Prištino, tamo nastajle so poslastičarstvo, na Vranjevac imale dućan “Kosmos” na Sabevo ime, a toga bif student na Građevinski fakultet. Sticajem okolnosti, tokom 1999.godine se porodično sele vo Novi Pazar kede sega rabotaje i žuvujet so porodice.
Sabe so nostalgija kažuje za prošlo vreme, za svoje roditelji rametljije, oca Šaćira i majka Ferzadi, koji uložile golem trud da svua deca izvedet na praf put.
Dok ni se obraća, sme primetilje kako Sabe so goljema nežnost i ljubav gleda svua ćerka Lina, kua dobif nakon 15 godine brak, i on sigurno može da bide ponosen na nja, jer Lina izrasla vo jenu prekrasna mlada dejka, nadasve kulturna, vaspitana i puna poštuanje prema starije i poslušna prema roditeljam.
Za kraj muabet, Lina kažuje mlade Goranci i Goranke pohađaje razne škole i fakulteti vo Novi Pazar kede stičet obrazovanje na srpski i bošnjački jezik i uglavnom se među najbolje učenici. Vo školo se lako uklapaje vo društvo, se druže so vršnjaci različite etničke pripadnosti, što doprinosi njihovom širenju horizonta i razumevanja drugih kultura. Novi Pazar je grad mladih i grad velikog srca u kojem se neguju različite etničke i kulturne osobenosti a mladima pruža prilika da razvijaju osećaj pripadnosti ali i svog nacionalnog identiteta.
Na kraju poseta Lina ne ispratila so priča o njejzini planoji da doprinese zajednici kroz projekte koji će podržat mlade i njihovo obrazovanje što je njejzin glavni fokus za budućnost.
TEKST NA SRPSKOM JEZIKU:
Danas ćemo vam predstaviti mladu Goranku, 17-ogodišnju devojku Linu Murati koja vodi poreklo iz sela Globočica. Otvorila nam je vrata njenog toplog doma i sačekala nas sa širokim lepim osmehom na licu, zajedno sa svojim ocem Sabahudinom, koji ga svi znaju kao Sabe. Uslužila nas je sa goranskim specijalitetima i drugim posluženjem a Sabe je izrazio dobrodošlicu što je Gora vo srce, zakoračila i u njihov dom. U razgovoru smo želeli da saznamo i da vam prenesemo kako žive Goranke u Novom Pazaru.
Lina je učenica treće godine Gimnazije u Novom Pazaru gde i živi ali je ona jako privržena Gori, goranskim običajima i tradiciji.

Njena iskrena priča počinje tako što nam je prvo ispričala za njenu nanu Ferzadu Murati devojačko Kaljoši od koje je naučila da govori goranski. Za nanu je bila mnogo vezana i puno su vremena provodile zajedno. Druženje nane i unuke kroz priče o prošlim vremenima pružile su joj ne samo lepe trenutke, već joj je nana Ferzada, prenela i dragocena iskustva i mudrost a Lina je posebno upamtila nanine savete da nikada ne zaboravi ko je i odakle je i da uvek poštuje i sebe i druge. Lina nam je rekla da se kroz nanine priče osećala kao da putuje u prošlo vreme, kroz Goru. Nana je od malena učila običajima i tradiciji, pokazivala joj svoju staru nošnju i rekla joj da će ona to jednog dana naslediti kao uspomenu na nju. Lina je upamtila da je goranska nošnja posebno vredna i mora da se poštuje.

-Nošnja se sa ponosom nosi, a Goranka u nošnji mora da pokaže svoju otmenost i manire, mora da pazi kako hoda, kako sedi, kako se ponaša i kako igra, jer goranska nošnja ima posebnu simboliku-rekla nam je Lina.
Lina priču nastavlja tako što ističe da voli energiju svoga sela Golobočice posebno zbog mladih ljudi koji stalno u vreme leta unose novu dinamiku. Kaže da se često okupljaju kad ode u Globočicu u kafić sa svojim prijateljima i uživa u opuštenim šetnjama kroz selo koji odiše autentičnom atmosferom.

Ona od malena, svake godine ide na Đuren a tokom leta je najveći deo raspusta u Gori, na svadbe, igranke i korzo. Lini je posebno bitno da pomene svoje sestre od strica, Lidu i Aidu Murati sa kojima, svaki put pred odlazak u Goru, uvežbavaju nove korake goranskog ora i željno broje dane u iščekivanju kada će otiću u svoj zavičaj.
Lina tada, uvek sa sobom iz Novog Pazara povede jednu svoju drugaricu a kada se vrate iz Gore, svojim školskim drugovima i drugaricama prenose utiske i avanture. Lina kroz smeh ističe: “Obećala sam mnogim drugaricama da ću da ih vodim u Goru a jednoj sam obećala da ću da je udam za Goranca jer je kroz moje priče o lepoti i čarima Gore, puno zavolela Goru.”

Lina nam dalje priča: U školi svaki profesor je oduševljen kada čuje da sam ja Goranka, posebno profesori geografije. Na primer kada smo u školi pominjali “Titov vrh” koji se nalazi na Šar planini, profesor je pogledao u mene i kaže-evo vaša drugarica Lina to sve zna i onda ja ispričam i dočaram sve to. Profesor geografije u Gimnaziji mi je Šerif Batkić, i njemu sam obećala da će da ga vodim u Goru.
Naša simpatična domaćica Lina ispričala nam je da je uživala kad je iz Globočice šetala u susedno selo Restelica odakle se jasno vidi Titov vrh, i toliko je bila oduševljena tim selom da ga je opisala kao neku umetničku sliku sa uskim ulicama i specifičnom arhitekturom kuća na padinama Šar planine, okruženo šumom i zelenilom.

U ovom delu priče se uključio i njen otac Sabahudin, kako ga iz milošte zove “babi. On nam je ispričao jednu anegdotu iz svoje mladosti, kojom se šalje jaka poruka i mudrost meštana sela Restelice koji ljubomorno čuvaju staru goransku tradiciju, običaje i stroge kodekse pristojnog ponašanja i oblačenja.
Sabahudin Sabe se priseća svakog detalja ovog događaja iz svoje mladosti:
-Ja i moj stariji brat Jakup, rešili smo jednog dana da se biciklima iz Globočice vozimo do Restelice. Bilo je leto pa smo na sebi imali obučene šorceve. Uz put nas je sreo jedan stariji čovek i upitao: “Hej momci gde ste krenuli”. “U Restelicu“-odgovorili smo mu, na šta je on rekao da ne možemo tako obučeni u šorceve da uđemo u selo, i dodao kroz smeh: “Dobićete batine”. Nismo to shvatili ozbiljno, zašto bi dobili batine kada nikome ništa nismo uradili. Kazaćemo da smo turisti i da kroz selo prolazimo na putu prema Makedoniji.
Kada smo bili blizu sela, zaustavili su nas neki momci i rekli: “Stanite malo, imate dva minuta vremena da se okrenete i vratite nazad jer ovako obučeni ne možete da prođete kroz Restelicu! U šorceve ste a to kod nas ne prolazi.”
Brat Jakup je energičan i hteo je da im se suprotstavi ali se odmah okupila grupa od oko 40 momaka da brane seoska pravila ponašanja i odevanja.
Rekao sam Jakupu: “Hajde da bežimo dobićemo batine za ništa“, okrenuli smo bicikla i brzo krenuli nazad za Globočicu, a na jednoj oštroj krivini izgubio sam kontrolu u brzini i pao sam, zamalo sam se polomio- priča kroz smeh naš dobri Sabe.

Inače, Sabe se još kao dečak iz sela Globočica zajedno sa svojim roditeljima preselio u Crnu Goru, u Bijelom Polju su 12 godina imali poslastičarnicu “Akova” a kasnije su se preselili u Prištini i tamo nastavili sa poslastičarstvom, na Vranjevcu su imali poslastičarnicu pod nazivom “Kosmos” koju je vodio Sabe, a koji je tada bio i student na Građevinskom fakultetu. Sticajem okolnosti, tokom 1999.godine se porodično sele u Novi Pazar gde rade i žive.
Sabe sa nostalgijom priča o lepim prošlim vremenima, o svojim roditeljima ocu Šaćiru i majci Ferzadi, koji su uložili veliki trud da svoju decu izvedu na pravi put.
Dok nam ovo govori, primetili smo kako Sabe sa puno nežnosti i ljubavi gleda svoju ćerku Linu, koju je dobio nakon 15 godina braka, i on sigurno može da bude ponosan na nju, jer je Lina izrasla u jednu prekrasnu mladu devojku, nadasve kulturnu, vaspitanu i punu poštovanja prema starijima i poslušna prema roditeljima.
Za kraj ovog razgovora, Lina je rekla da mladi Goranci pohađaju razne škole u Novom Pazaru gde stiču obrazovanje na Srpskom i Bošnjačkom jeziku i uglavnom su među najboljim učenicima. U školama se lako uklapaju u društvo, druže sa vršnjacima različitih etničkih pripadnosti, što doprinosi njihovom širenju horizonta i razumevanja drugih kultura. Novi Pazar je grad mladih i grad velikog srca u kojem se neguju različite etničke i kulturne osobenosti a mladima pruža prilika da razvijaju osećaj pripadnosti ali i svog nacionalnog identiteta.
Na kraju posete Lina nas je ispratila sa pričom o njenim planovima da doprinese zajednici kroz projekte koje će podržati mlade i njihovo obrazovanje što je njen glavni fokus za budućnost.

Sadržaj teksta-intervjua, sačinjen je u okviru projekta: “Na mlade Dunja ostanuje”- “Na mladima svet ostaje”, koji realizuje Udruženje građana Goransko oro iz Beograda-izdavač medija Gora vo srce.
Ovaj projekat je sufinansiran iz Budžeta Vlade Republike Srbije – Ministarstva informisanja i telekomunikacija. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.
Gora vo srce/ Redakcija
Fotografije: Š.Š. Nedžma


