4.4 C
Novi Pazar
spot_img

Goranska svadba

Datum:

Podelite:

Sve šo čini jena goranska svadba vo Gora je posebna i autothona. Običaji, tradicija, nošnja, muzika, tradicionalna hrana i mnogo drugo šo je tipično za Goranci, protkano je vo goranska svadba. Goranske svadbe se održavajet vo ljeto koga će dojet  pečalbari vo svoj  memljeket, toga Gora  oživuje i biduje puna i  vesela.

Svadba će počne prvo  so veridba a dejke  ponekoga bile verene po godina ili dve.Koga će mu se dopadne dejka  momku on će prati  nekogo  od porodica da iduje da traži dozvola da dajet laf da možet da idet da ga  sakajet.Vo veridba iduale  stare članoj od porodica.

Goranska svadba traje od tri do sedam denja, i obično će počne vo četvrtok. Nekoljku  dena pre nego šo će počne svadba, mladoženjina mati će sobere žene i dejke vo kuća i so pesma bi najavile svadba. Dejke bi zatrebile pšenica na metalno rešeto i od taja  pšenica ga stavalje na konec i će stajet bef luk i take prajlje ukrase za sramuanje i ge vikale  SRAMUALJKE, kuje će manesta da nosi protif urok,drug den svadba. Toja den dejke će pujet zaeno so žene vo isti glas i sve dok se svadba ne završi svakoj  noć vo kuća  ćede je svadba se beret žene i dejke i puet:

Ti imalje golem merak
Neka ti je mila nane hairljija.
Šućur  rekla mila nane dočekala.
Mila nane dočekala.
Da oženiš mila nane ludo dete.

Na  kraj svaki stih će završet so JAA.
Oja stihoj ka i način ka ga puet pesma se razlikujet od selo do selo.

Nekoljku  dena    pred svadba, manesta će dobije kofčeg so manestečko ruo so kapa i će go oblječe na den svadba i take oblječena će iljeze od  svua kuća. Toja denoj doidjajet žene i od mladoženjina kuća i od selo i gledajet manesta šo ugotvila gi mati a i svekrva šo gi pratila.Žene donosujet daroj za manesta,najčešće nešto od sprema,odeća,obuća ili nakit.

Manestečke daroj se kačet na zid od soba već i nekoljku dena pred svadba kako bi svi vivdele da manesta bila vredna.

Od druga strana momci će se soberet so mladoženja i idujet da vikajet rodbina na svaba. Oblječene vo svua narodna muška nošnja na osedlane konji kuje njine dejke će nakitet so cveće i one će ge ispratet so puenje.

Toja den svi momci se oblječene vo nošnja a mladoženja nosi vo ruka štapče kuje je posebno okiteno so perlice, srmom i svilom. Manesta sama  praj oja ukras za mladoženja koji mora da go nosi sve dok traje svaba.

Tupandžije počinjet da   svirajet pesma kua ge vika momci da se soberet so mladoženja, i taja pesma je poznata zatija šo ge vika na berenje i take idujet kroz selo i toga se svira posebna muzika poznata ka NIBET.

Posle nibet doiđa PRPLJAČ. Mladoženja od kuća zima kosa okitena so peškir i srma iz uz  pratnja tupani i momci iduje na obližnja livada  ćede kosi paprat ili prpljač. Celo vreme dejke  igrajet vo kolo. Momci dejkama davajet buket od paprat, kosa se okiti isto so  paprat, a jeno muško dete zima buket paprati i trči do mladoženjina mati kua donosi buket paprati ka vesnik da je mladženja završiv  toja običaj. Mati će unese buket vo kuća a dete će go daruje.

Navečer se beret so muzika i igrajet na ulica. Oja  običaj je mašala. Oro se  igra  sve dok nedojde mlajnesta so  roditelji i rodbina. Toga  manesta zadjnji put nosi dejkino ruo. Svi će se fatet vo oro i igrajet. Vo oro će gim se pridruži i mladoženja so rodbina.

Manesta posle ga noset doma poslenji put vo roditeljkska kuća i počinjajet pripreme za utre. Vo  kuća se beret  dejke i rodbina i budućoj manesti šarajet so kana ruke i stopala, oja običaj je KNARICE. Naredni den oko pladno krećet svatoj kuje predvodi svekor i bliža rodbina i po manesta idujet na konji kuje se prekrivene so šarena  prostirka.

Praćeni so tupani idujet po mlada a mladoženja čeka svua mlada doma.

Svatoj doiđajet vo mladina  kuća  će ge čekajet ge služet dok se manesta ne pozdravi so svue i oblječena vo manestečko ruo iljiza od kuća. Svatoj zimajet manesta i ga stavajet  na bef kojn koji isto ukrašen so šarena prostirka.

Manesta  ga preko glava pokrivajet so crvena šljokičasta marama i gi davejet okićen čadar. Celo vreme pri nja  je brat i još je rođak i take ga pazet sve dok ne dojdet do mladoženjina kuća, onda će ga predajet novoj porodici. Svekor ga prati na kojna i se veseli jer mu došla manesta vo kuća. Kovčeg so njejzina sprema, daroj i nošnja kua  dejka spremila dur bila verena se  iznosi  od njejzina kuća i tija pratet svatoj na kojni. Za tija vreme manesta dok ne stigne vo mladoženjina kuća je golemo slavlje muzičari neumorno svirajet a rodbina mladoženjina je rasipna jer darujet muzičari sve dok traje svadba. Koga  će stigne manesta vo sega njejzina nova kuća će gi trnet  duvak i terljik, i će ga stajet vo soba uz zid. Ona take sedi mirno so skoro zatvorene oči i gljeda ispred nja. Pri nja se i druge manesta kue skoro došle i zajeno sramujet.Oja običaj  vo Gora je od napre   i praćen je so žensko puenje  najviše so dve žene i pujet zajeno.Dok  manesta sramuje doidjajet žene da viđet manesta, muzika svira a mlade igrajet vo oro.Mladoženja   vo pratnja tupani i svue drugari iduje na seir.Se priređujet takmičenja vo skokoj, trčanje a ponekoga će viknet i rvači-Pelivani.

Tekra mladoženja vo pratnja muškarci iduje vo soba da viđi manesta,a ona ne sme ni da polja a ni da se nasmeje.Nakon šo će se završet sve običaji manesta i mladoženja idujet vo sva soba i take zvanično počinje njihov zajednički život.Prema običaji svekrva cef noć sedi ispred soba i take ge čuva.Gosti i familija za tija vreme se veselet i tija se vika druga mašala.

Utreto ka će stanet manesta iduje po voda. Na voda iduje na sevska češma i sve dok dojde na češma ga prati muzika i kolo kuje se igra od mladoženjina kuća pa sve do češma i nazać.Ka će nasipe voda vo bokal tura na ruke svekrvi, svekru i bližnjim članovima od familija i gim celjiva ruke a oni ga darujet so nakit i pare.Oja običaj je simbol čistote i sreće vo nova kuća. Manesta vliza vo kuća i tura voda na sve četiri čoškoj vo soba ćede se gotvi jadenje i gi davajet testo da zamesi  da gi budući život bude berićetan.Muzika se ispraća od selo a mladoženja iduje vo kave i so voda gasi vatra i take označava kraj svadbe.

Goranski narod je malof ali kroz običaje, jezik i kultura je goljem zatija šo sve tija čuva i zatija ga činet autothonim. Među tija kulturne vrednosti je i svadba kua zadržala okvire tradicionalne vrednosti vo vreme koga sme udaljene hiljade kilometara jene od druge ali se ipak bereme vo Gora i slavime život. 

Tekst i realizacija: Redakcija Gora vo srce
Foto: Gora vo srce/privatna arhiva


Emitovan sadržaj sačinjen je u okviru projekta: “Čuvari kulturnog blaga”- koji realizuje Udruženje građana Manesta-izdavač medija Gora vo srce. Ovaj projekat je finansiran sredstvima iz Budžetskog fonda za nacionalne manjine Vlade Republike Srbije-Ministarstva za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog Republike Srbije u 2025. godini. Stavovi izneti u podržanom projektu nužno ne izražavaju stavove Vlade Republike Srbije.

━ ostale objave

Senadin Sahtijari od Rapča so goranska zastava na vrh Matterhorn

Spektakularni poduhvat: Senadin Sahtijari od Rapča, uspešno osvojiv jena od najpoznatije i najizazovnije plajne vo svet,  plajna Matterhorn, preko ruta Liongrat od italijanska strana,  i...

Dnevnik goranske domaćice: Zašto nam je sofra postala tesna?

Piše: Hajriz Harry Šemsidini  Postoje stvari koje čovek počne da primećuje tek kada se promeni njihova tišina. Jedna od njih je sofra. Nekada se oko nje sedalo...

Objavljen Javni poziv za literarno takmičenje: Stihovi i rime iz Gore

Udruženje građana "Goransko oro" iz Beograda, otpočelo je sa realizacijom projekta i  pozivaju se svi ljubitelji poezije da se uključe u takmičenje i da...

Dilber Hočko-Bibe: Polje belih narcisa

Postoje prizori pred kojima čovek zaneme i ostane bez daha. Jedan takav prizor, kakav samo Šara može da podari, pružila mi je Dolina belih narcisa. Očaran...

Dr Amir Kajkuš predsednik NSG, uputio je čestitke povodom potpisane Povelje o jedinstvu IZ

Predsednik Nacionalnog saveta Goranaca, dr Amir Kajkuš uputio je čestitku povodom uspostavljanja jedinstvene Islamske zajednice: "U ime Nacionalnog saveta Goranaca, i u svoje lično ime,...