“Carski rez za nevinost” nov je naslov kniga od naša istaknuta goranska pesnikinja Alisa Hamza Alijević, od Krstec, čime ona nastavlja svua blistava pesnička karijera podržana od čitava goranska javnost ali i šire vo region. Alisino pesničko stvaralaštvo so izuzetan talenat, sega već dobro prepoznatljiv stil protkan i inspirisan so goranske koreni, prepoznavaje vrhunski književni kritičari te so brojne nagrade i priznanja kue dobila, gostovanje vo razne emisije, na pesničke susreti, manifestacije i festivali, naša Goranka Alisa se sega svrstava vo sama književna elita.
Nakon prva zbirka pesama “Koren mi nebo doziva”, kua imala golem odjek među čitalačka publika, sega imame prilika da uživame vo Alisin nov poetski sadržaj.
Kniga je takođe prevedena, štampana i dostupna na engleski, pod naziv
“CAESAREAN SECTION FOR INNOCENCE”
Autor: Alisa Hamza
Dizajn korica: Alisa Hamza
Lektura i korektura: Sadik Idrizi
Urednik: Zdravko Odorčić
Recenzije: Sefer Tudžari, Sadik Idrizi i Ilda Arnautović
Sa srpskog na engleski prevela: Aliki Telesku
Izdavač : KULTura sNOVA Zagreb
Tisak i uvez: Studio Moderna d.o.o. Zagreb
Osim pojedine fragmenti od kniga, još nesme imale prilika da pročitame čitavo delo, ali dlbok utisak na nas ostajla recenzija kua napišala istaknuta pesnikinja Ilda Grabovica Arnautović, te nejzin osvrt na delo već sega najavljuje golem uspeh i odjek vo javnost:
CARSKI REZ ZA VRHUNSKU UMJETNOST
Zbirka simboličnog naslova “Carski rez za nevinost” Alise Alijević Hamza je niz pjesama i misaonih priča u jednom zajedničkom okviru, za koji bih rekla da predstavlja presjek jednog ljudskog života.
Na osnovu prve objavljene zbirke pjesama, autoricu Alijević Hamza prvenstvano poznajemo kao pjesnikinju, ali su njene priče, misaoni tekstovi, haiku pjesme koje se nalaze u ovoj knjizi pokazatelj da je ona vrsna i svestrana umjetnica koja na svojstven i zanimljiv način opisuje prirodu, nutrinu čovjeka, iskazuje kreativnost i umijeće sa senzibilitetom i uvjerljivošću.
Alisa Alijević Hamza je autentična zbog zanimljivog oblika književnog stvaralaštva u kojem je svaka riječ autorice slika trenutka kojeg zna i može obrazložiti sebi i drugima, dok joj je nit logične povezanosti misterija, iako ta nit postoji i veoma je snažna.
Na starom pismu još starije sudbine ona zapisuje pisma iz svoga vremena.
Nekoliko puta su mi oči orosile suze dok sam čitala pjesme i priče iz ove knjige, jer sam u njima osjećala i preživljavala usađenu bol.
U nekim se pjesmama slivaju suze kroz bijelo pero, pero ptice čarobnice što Alisi kroz znakove, samo njoj znane, na zemlju poštu (priče i pjesme) dostavlja koje ona bilježi i na taj način u nezaborav signale prenosi.
Poezija i proza, Alise Alijević Hamza, ne nastaje slučajno. Ona je zapisana u kodu sudbine i ostaje u ovoj knjizi kao trajni trag i naslijeđe za određene. Neke su njene pjesme i priče preporučeno pismo svijetu, jer u njima riječi zvone a tišine nas pozivaju.
Autorica koristi svaku priliku da svoje pisanje ukrasi i začini slikama i mirisom zavičaja. Sa mnogo ljubavi i posvećenosti piše o svome Koritniku, bisernom ostrvu raja. Piše o svojoj, nestvarno lijepoj i gordoj, Gori gorskoj koja sasvim sama ustaje iz praha i pepela i samo svoja, nikad ničija, ostaje ograničena samo ograničenima.
Sa ponosom piše o svojim korijenima, o djedu, ocu, ujacima, nani što joj je gorske šumske jagode brala, na leđima je nosila, u hlad i njedra skrivala. Piše o svojoj majci koja joj je pričala legende o dobrim vilama. Piše o braon konju Aldžu…
Živopisno opisuje pejzaže i običaje, tako da niko ne može ostati ravnodušan i ne osjetiti ogromnu količinu ljubavi i topline. Ja nažalost nikada nisam bila u Gori, ali nakon čitanja Alisinih pjesama i priča, kad zatvorim oči, vidim te nepregledne ljepote, čujem grgor planinskih potoka, osjetim miris pokošenog sijena, toplinu i gostoprimstvo njenih zemljaka i neopisivu želju da budem baš na tom mjestu, u njenoj Gori. Prevodi koje je radila na maternji jezik su samo još jedan pokazatelj više da su njene knjige sehara u koju ona pohranjuje blago svoga zavičaja i na taj način postaje ambasadorica svoje Gore.
Svojom zavičajnom pričom Učitelj sa prutom u ruci ispisuje putopis neznanog sela, iako se svakom njenom rečenicom da naslutiti mjesto i koje je to selo iz ničije zemlje. I u ovoj me priči Alisa ponovo oduševila svojim patriotizmom i optimizmom.
U njoj je poenta univerzalna i veoma edukativna. Većina naših, balkanskih, sela ima sličnu sudbinu. U svom kazivanju kreativno isprepliće elemente mašte i realnosti, te gradi priču kojom se kod djece i omladine budi i jača ljubav prema zavičaju i domovini. To je priča koja pokazuje svjetlo na kraju tunela. Djevojčica koja želi ostati u svome selu poručuje da sunce tuđeg neba ne grije kao ono zavičajno. Priča je puna vjere i nade u bolje sutra. U vrijeme kada se gube porodične vrijednosti, Alisa nenametljivo pokazuje važnost porodice i braka iz ljubavi. U vrijeme kad se obrazovanje srozava, pokušava nipodaštavati, obezvrijediti, ona kroz svoju priču šalje jasnu poruku da je u obrazovanju spas i izlaz iz teških životnih nedaća. Stavlja akcenat na tačnost, preciznost, razvoj radnih navika, ukazuje na bitnost poštovanja i očuvanje dostojanstva prosvjetnih radnika. Ovom svojom pričom je ponudila rješenje velikog problema zvanog „bijela kuga“.
Kao prosvjetna radnica, sa preko dvije decenije radnog staža u odgoju i obrazovanju djece, mislim da ovaj tekst treba biti uvršten u obavezno školsko štivo.
Dok se na marginama svjetlost i tama sudbine prelamaju, Alisa piše i ljubavne pjesme u kojima se svaka žena može pronaći.
Pjesma koja je na mene posebno ostavila jak dojam je Noć je Kadr, moja želja si ti. To je duhovna pjesma koja je nastajala u etapama od četiri godine, za koju autorica kaže da je umjela da je počne, ali ne zna da je porukom završi. Ta pjesma ustvari ima i najjaču poruku koja glasi:
„Ne brotaj mamo, mije će bidemo zajeno.“
Ova poruka je ujedno najveća motivacija i nada svima nama dok hodimo zamršenim stazama dunjaluka rastavljeni od svojih najdražih, da ćemo na kraju, ako budemo vjerovali i dobra djela činili, biti sa njima na vječnom svijetu.
Jedinstvenost svoga stila, autorica je savršeno izrazila stihovima:
“Klasika mi lomi klasje smisla
rečima operišem prošlu,
sadašnju i buduću plastiku,
u meni bi „ono nešto“
da razbije naučnu fantastiku.”
I baš to ono nešto, njen neshvaćeni in je jedinstven i vrhunski umjetnički izričaj što je ispisao stranice ovog književnog blaga, koje čitateljima od srca preporučujem, jer sa sigurnošću tvrdim da će svi koji budu u prilici da čitaju knjigu “Carski rez za nevinost” u njoj pronaći duhovnu hranu i da će joj se iznova i iznova vraćati.
Ilda Grabovica Arnautović
Vaš portal: Gora vo srce
